Nisam tada bio ni približno svjestan što me u budućnosti čeka, znao sam da sam otišao na medeni mjesec sa ženom na divni Santorini, malo odmoriti, predahnuti, istražiti otok. I tako smo otkrili da na Santoriniju ima i pivovara. Odmah je pala ideja moramo ju posjetiti. Došli mi tamo, ne znaš jel to radi il ne radi, nije ti to pivnica haha.. A ništa – pokucaš, netko otvori..
Sjećam se da smo razgledavali sa još nekoliko turista, degustirali pive, sve stilove. Kupili i nekoliko za kući. Pažljivo smo slušali ženu koja tamo radi o posebnim specifikacijama za svaku pivu. Ono što mi je bilo zanimljivo je činjenica da je Santorini otok koji nema svoju vodu, zapravo kada je piva u pitanju nemaju ništa svoje, sve moraju dovoziti ali to ih ne sprječava da rade odličan proizvod. Same pive se i ne sjećam toliko,najviše se sjećam koliko mi je u to vrijeme sve bilo ogromno pa i nedostižno. Uživali smo u posjetu pivovari, a zatim sjeli na svoj iznamljeni skuter I produžili do vinarije. Bio je to samo jedan izlet koji sada, sa ovom sadašnjošću ima drugačji prizvuk. Vjerojatno da nam je netko u to vrijeme rekao i vi ćete imati svoju pivovaru bi se dobro nasmijali. Sada razumijem I ljude koji pomalo bojažljivo škicaju oko pivovare pa im nije ništa jasno, jer nekad sam i ja bio na istoj poziciji. Išli bi mi i dalje po pivovarama, sad tek znam koja bi prava pitanja postavljao no uz malu djecu, puno kuhanja teško je uloviti vrijeme i za to. No, siguran sam da će se i to s vremenom promijeniti.
A Do tad, Živili!
